Rana psihomotorna stimulacija – kinezi i radna terapija

Rana psihomotorna stimulacija u pedijatriji predstavlja stimulaciju i razvijanje funkcionalnih sposobnosti.

Primenjuje se više terapijskih principa koje prate normalan psihomotorni razvoj deteta. To su:

Neurorazvojni - (zasniva se na radu Carla i Berte Bobath i karakteriše ga rad terapijskog hendlinga kroz facilitaciju željenih obrazaca, refleksnih obrazaca pokreta i posturalne kontrole, i inhibiciju abnormalnih obrazaca i refleksnih pokreta).

Refleksni - Vojta terapija je terapija kod koje u tačno određenim položajima (položaj na leđima, boku i potrbušni položaj), pritiscima na tačno određena mesta (ta mesta se zovu zone nadražaja i ima ih ukupno 10 na telu) izazivamo aktivaciju mišića u celom telu. Reč je o aktiviranju obrazaca refleksnog pokretanja (zapravo nema veze s refleksima) već s nadraživanjem (pritiscima u određenom smeru) na ta posebna mesta (zone) prilikom kojih se mišići aktiviraju uvek istim ponavljajućim redom i to na način na koji se koriste u normalnom motoričkom razvoju. Postavljanjem deteta u sedam različitih položaja izaziva se slanje veoma jakih draži u pravcu mozga i kičmene moždine (spinalni i supraspinalni centri), što dovodi do adekvatnih reakcija, kako centralnih delova (glave i trupa) tako i perifernih (ekstremiteta). Dete pravi karakterističan pokret u zavisnosti od uzrasta. Pri tom deluju različiti nadražaji koji dolaze od proprioceptora (zglobova, zglobnih čaura, vestibularnog aparata u unutrašnjem uhu, mišićnih vretena), eksteroceptora (kože), interoceptora (medijastiunum, pleura, peritoneum) i telereceptora (oči).

Senzoričko integracijski - (zasniva se na radu A. Jean Ayres i predstavlja upoznavanje prostora preko čula, zadaju se kontrolisani i odmereni vestibularni, taktilni i proprioceptivni nadražaji koji podstiču celokupni razvoj deteta bez učenja specifičnih veština).

Biomehanički - (uspostavljane i održavanje pokretljivosti zglobova, mišićne snage, koordinacije i izdržljivosti).

U okviru kinezi i radne terapije usklađuju se i primenjuju specifično ciljane aktivnosti za postizanje zadatog cija.

Proces kinezi i radne terapije počinje sa: lekarskom procenom, terapijskom procenom; planiranjem terapije sa kratkoročnim i dugoročnim ciljem; sprovođenjem th. prema odabranom terapijskom pristupu, načinom rada, mestom i vremenskim rasporedom planirane terapije.

Šta je to Vojta terapija?

Vojta terapija je terapija kod koje u tačno određenim položajima (položaj na leđima, boku i potrbušni položaj), pritiscima na tačno određena mesta (ta mesta se zovu zone nadražaja i ima ih ukupno 10 na telu) izazivamo aktivaciju mišića u celom telu.

Šta se tačno događa u telu kada u terapiji aktiviramo mišiće?

Reč je o aktiviranju obrazaca refleksnog pokretanja (zapravo nema veze s refleksima) već s nadraživanjem (pritiscima u određenom smeru) na ta posebna mesta (zone) prilikom kojih se mišići aktiviraju uvek istim ponavljajućim redom i to na način na koji se koriste u normalnom motoričkom razvoju.

Postavljanjem deteta u sedam različitih položaja izaziva se slanje veoma jakih draži u pravcu mozga i kičmene moždine (spinalni i supraspinalni centri), što dovodi do adekvatnih reakcija, kako centralnih delova (glave i trupa) tako i perifernih (ekstremiteta). Dete pravi karakterističan pokret u zavisnosti od uzrasta.

Pri tom deluju različiti nadražaji koji dolaze od proprioceptora (zglobova, zglobnih čaura, vestibularnog aparata u unutrašnjem uhu, mišićnih vretena), eksteroceptora (kože), interoceptora (medijastiunum, pleura, peritoneum) i telereceptora (oči).

Položajne reakcije su abnormalne ukoliko je poremećena sposobnost CNS-a da se prilagodi promeni položaja tela, tj. nije u stanju da pravilno obradi aferentne impulse.

Reakcije su veoma osetljive te je neophodna dobra diferencijacija odstupanja od normalnog razvoja u vidu disharmonije pojedinih funkcija od prisustva patoloških znaka (simptoma rizika) koji zahtevaju rani tretman. Pažljivim pregledom moguće je već u I trimenonu prepoznati patološki motorni razvoj koji sebi polako trasira put i fiksira šemu.

Uočene abnormalnosti ovog perioda najčešće ukazuju na lošu koordinaciju i izmenjen mišićni tonus pre svega uslovljenih funkcionalnom blokadom centara u kičmenoj moždini i mozgu.

Tretman po Vojti-terapiji refleksne lokomocije

Primenjena neurofiziološka stimulacija formiranja pravilnih refleksnih puteva od periferije (tačaka na telu) ka mozgu, aktiviranje moždanih ćelija koje šalju naredbu ka mišićima.

Postavljanjem deteta u odgovarajući položaj i pritiskom na određene zone na telu stvaramo nadražaj koji se preko uzlaznih nervnih puteva prenosi do spinalnih i moždanih centara koji ih prihvataju, prerađuju i preko silaznih nervnih puteva pretvaraju u mišićnu kontrakciju tj. dirigovani pokret.

Terapijom detetu unapred nudimo šemu normalne mišićne aktivnosti. Izazivajući automatske nesvesne pokrete mozak postaje svestan svojih perifernih delova te dolazi do usvajanja pravilnijih kretnji.

Polazi se od toga da je trup centralni deo tela, ekstremiteti izdanci a glava produžetak trupa koja ga prati.

Uspostavljanjem postepenog sazrevanja nerava i mišića duž kičmenog stuba stvara se osnova za normalan motorni razvoj deteta.